Postoji trenutak u životu svakog roditelja koji je i radostan i bolan u isto vrijeme. To je onaj trenutak kada djeca odrastu, spakuju svoje kofere, napuste dom i započnu svoj život.
0 Comments
Uloga roditelja u razvoju djeteta tradicionalno se posmatra kroz prizmu zaštite, ljubavi i podrške.
„U dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti“? Možda ne, ako je žena ta koja se razboli.
Ljudi koji vole biti slobodni i žele ostati slobodni, poput onih koji su slobodni u duši, često su izloženi pitanju: „Ali ko će biti uz tebe u starosti? 
Postoji moćna priča koju mnogi od nas nose, posebno roditelji: Drugi ljudi su moja životna svrha.
Gubitak djetata je jedan od najtežih gubitaka koji mogu zadesiti jednu osobu. Ne kaže se uzalud da izgubiti dijete znači izgubiti dio sebe u potpunosi.
Članovi porodice predstavljaju grupu ljudi koja se razlikuje od bilo koje druge grupe jer smo sa njima u srodstvu.
Traume su vrlo složene situacije koje ne pogađaju samo one koji od njih pate, već i njihovu djecu i buduće generacije.
Ukidanje suviše krutih porodičnih i društvenih obrazaca ponašanja je zdravo, jer nas ti kodeksi i obaveze čine zarobljenicima životnog plana koji nismo mi izabrali za sebe.
Možda je najvažnija stvar u odgoju djece primjer ponašanja koji im kao odrasli dajemo. Ovo se odnosi i na odnose između roditelja.
Odluka o razvodu je teška odluka. Odluka o tome da li da ostanete sa partnerom ili da odete često je komplikovano prisustvom djece, a mnogi često smatraju da treba da ostanu zajedno zbog djece ili da je bolje da sačekaju da djeca odrastu, pa tek onda da se razdvoje.
|