Mnogi roditelji psihološki zlostavljaju svoju odraslu djecu emocionalnom manipulacijom, kritikom i usporedbom sa drugima. Ova nevidljiva dinamika može narušiti dobrobit muškaraca i žena koji i dalje ovise o svojim roditeljima.
Mnogi roditelji psihološki zlostavljaju svoju odraslu djecu manipulacijama, ucjenama, vrijeđanjem riječi i komentarima koji "hrane" nesigurnost u djetinjstvu. Protok vremena ne garantira da će štetne posljedice iz djetinjstva biti uklonjene kada osoba odraste. Ponekad nastave postojati i u odrasloj dobi, utičući negativno na samopoštovanje i dobrobit.
Psihološko zlostavljanje postoji u mnogim oblicima i može uticati na svakoga. Neka djeca zlostavljaju svoje starije roditelje, neki roditelji zlostavljaju svoju malu djecu, a čak i neke neovisne muškarce i žene i dalje zlostavljaju otac, majka ili oba roditelja.
Što se može učiniti u tim slučajevima? Obraćanje socijalnim službama ili drugim organizacijama koje se bave ovakvim problemima često se čini besmislenima. Može li se popraviti nešto što vuče korijene još od djetinjstva? Mnoge žrtve psihološkog zlostavljanja ne vjeruju da je moguće promijeniti njihove okolnosti. Prepustili su se svojoj situaciji i još uvijek su u kontaktu s roditeljem nasilnikom. Jedno je jasno: između nasilnog roditelja i njihovog djeteta uvijek postoji veza, ali veza koja hrani ovisnost, strah, pa čak i ljubav. Ali, to je štetna vrsta ljubavi, očito "zatrovana" zlostavljanjem. Nažalost, ove su situacije uobičajene i lako mogu postati hronične i krajnje destruktivne. Roditelji koji psihološki zlostavljaju svoju odraslu djecu Psihološko zlostavljanje je svako ponašanje kojim se želi kontrolirati ili podrediti druga osoba i to strahom, manipulacijom, ponižavanjem, zastrašivanjem, projekcijom krivice, prisilom i stalnim neodobravanjem. Iako ove vrste agresija možda neće ostavljati fizičke tragove, one utiču na psihološki integritet osobe. Na primjer, njihov uticaj na djetetov um može biti poražavajući. Kada se takva vrsta zlostavljanja nastavi desetljećima, možete samo zamisliti kakve posljedice ostavlja. Ima ogroman uticaj na osnovne aspekte kao što su samopoštovanje, identitet i osobna sigurnost, između ostalih. Ova vrsta zlostavljanja ne započinje kad je žrtva odrasla osoba. Uvijek je korijen u ponašanjima koja su započela tokom djetinjstva. To objašnjava zašto mnogi ljudi dostižu punoljetnost s teškom emotivnom prtljagom. Zapravo, stalno psihološko zlostavljanje može dovesti do ozbiljnoog posttraumatskog stresnog poremećaja. Primjetan aspekat ove vrste zlostavljanja su izvanredni napori ljudi da se pretvaraju da je sve normalno. Vrlo rijetko rodbina i prijatelji, čak i oni bliski, znaju nešto o zlostavljanju. Okolnosti ostaju skrivene i žestoko čuvane.
Kada su vaši roditelji čudovišta: normalizacija psihološkog zlostavljanja
Kao što smo gore spomenuli, mnogi roditelji psihološki zlostavljaju svoju djecu. Prvo pitanje koje bi vam moglo pasti na pamet jeste: zašto se to događa? Kako ljudi mogu podnijeti ove grozne okolnosti? Zar ne bi bilo bolje da ti ljudi prekinu veze s tim nasilnim roditeljima? Ali nikad nije tako jednostavno. Veza između žrtve i zlostavljača nevjerovatno je složena. Ponekad, usprkos groznim okolnostima obilježenim tjeskobom, strahom, ponižavanjem i prezirom, još uvijek možete voljeti osobu koja vas povređuje. Na kraju, to je vaš roditelj. Ako nikada niste poznavali neku drugu vrstu odnosa roditelj-dijete, onda se ovo ponašanje može činiti "normalnim". Stoga odrasla djeca nastavljaju trpjeti zlostavljanje i kolebaju se između ljubavi, straha, naklonosti i mržnje. Njihovi nasilni roditelji ne mijenjaju svoje ponašanje samo zato što je njihovo dijete odraslo. Prezir, kritika, ponižavanje i emocionalna manipulacija i dalje su korisni za kontrolu i vršenje moći. Protok vremena ne pretvara čudovišta u anđele. Oni se i dalje hrane napajanjem i kontrolom jer je to dio njihove osobnosti. Kakav je učinak ovakvog psihološkog zlostavljanja? Jedna od posljedica emocionalnog i psihološkog zlostavljanja koje započinje tokom djetinjstva je posttraumatski stresni poremećaj. Studije zajednice sa Sveučilišta Utrecht i Sveučilišta Coimbra u Portugalu pokazale su značaj ovog odnosa. 
Dakle, psihološko zlostavljanje koje se nastavlja i u odrasloj dobi ima sljedeće posljedice:
Postoji li izlaz? Iako se ovakve situacije često čine bezizlaznima, postoje načini za izlazak iz nasilne veze. Za početak, odrasla osoba mora biti potpuno svjesna zlostavljanja i predano se baviti načinima da izađe iz njega. To je lakše reći nego učiniti jer je ovisnost česta u nasilnim vezama. Ne samo emocionalna, već i finansijska. Mnogi odrasli u ovoj situaciji ne mogu napustiti roditeljski dom jer nisu finansijski neovisni.
Međutim, ni finansijska stabilnost ne znači da je lako prekinuti te nasilne veze. Vrlo ih je teško prekinuti zbog neprestanih manipulacija i kritika zlostavljača. Žrtva mora čvrsto vjerovati da je njihova situacija neodrživa i neizdrživa i da je treba promijeniti.
Slijedom toga, postoje samo dvije mogućnosti. Pozovite nasilne roditelje i saopštite im da potpuno prekidate vezu sa njima ili značajno smanjite komunikaciju. Isto tako, odrasloj djeci nasilnih roditelja treba psihološka pomoć. Desetljeća poniženja i patnje ostavljaju vrlo duboke rane koje treba zacijeliti. Cilj je povratiti samopoštovanje, osobnu sigurnost i ponovno izgraditi svoj život kako bi mogli biti neovisni i sretni. Bibliografija i reference: 1. Dias, A., Sales, L., Mooren, T., Mota-Cardoso, R., & Kleber, R. (2017). Child maltreatment, revictimization and Post-Traumatic Stress Disorder among adults in a community sample. International Journal of Clinical and Health Psychology, 17(2), 97–106. https://doi.org/10.1016/j.ijchp.2017.03.003 Web: exploringyourmind.com, psychologytoday.com POVEZANI POSTOVI: 1. 5 savjeta protiv toksičnih odnosa u obitelji 2. Kada se treba distancirati od članova obitelji? 3. U redu je ostaviti toksične ljude iza sebe - čak i kada su oni vaša obitelj 4. 8 znakova koji otkrivaju da vas je odgajala toksična majka 5. Šta je sindrom toksične majke?
0 Comments
Leave a Reply. |
|
RSS Feed