Teško je biti osoba koja osjeća “previše” u svijetu u kojem logika nadmašuje osjećanja. To je stalna borba između toga da, ili utišate svoja osjećanja, ili da uplašite ljude oko sebe. Svi to radimo, neki više od drugih—skrivamo svoja srca da ih zaštitimo od lomljenja.
0 Comments
Čuvaj se dana kada osoba kojoj je bilo stalo odustane od tebe, jer to znači da je dostigla svoje granice. To znači da se predugo držala onoga što osjeća i pokušavala.
To je nešto što sam oduvijek znao. Nešto protiv čega sam se borio oduvijek.
To je ono što je podsticalo moju anksioznost, moju nesigurnost i uticalo na moje svakodnevne odluke. 
Telefon mi zvoni kasno popodne dok dan prelazi u noć. Provjeravam ekran dok svijetli sa tvojim imenom. Odmah zakolutam očima.
Da, želim najbolje za sebe, tretirala bih svoje tijelo kao hram. Možda bih prestala sa svim lošim navikama. Ali nije baš tako jednostavno. Nije, kada imaš depresiju.
Razmišljam o prethodnim vezama u svom životu - o onima koje sam morala napustiti da bih rasla i radila na sebi, o onima koji su me kočili da rastem, o onima koji su me slomili na načine na koje nisam mislila da je moguće, o onima koji su proveli više vremena uništavajući me nego što su me zaista voljeli.
Ne plašim se da ću te izgubiti, jer nikada te nisam ni imala. I za svo ovo vrijeme, bitno je bilo samo jedno - da ne izgubim sebe.
Šutnja, jer ne želim više trošiti energiju. Šutnja, jer sve sam već rekla. Šutnja, jer sam već sve pokazala. Šutnja, jer neki ljudi nisu vrijedni ničega više.
Ne, ja neću igrati tvoju igru: "toplo - hladno, sito-gladno, želim te- distanciraću se, dođi mi - odi mi, uvijek ću biti tu za tebe, ali ipak me nema kad ti najviše trebam, dostupan sam, ali samo onda kada ja to poželim".
Mladost duše nam omogućava da volimo bez drame, da živimo bez tragedija i da nemamo želju da kopiramo nečiji život.
|