Ponekad nas ljubav može zaslijepiti toliko da poričemo bolne istine. Mogli bismo vjerovati prekršenim obećanjima i nastaviti pravdavati nečije loše ponašanje, zlostavljanje ili odbijanje.
0 Comments
Ljudska bića su prirodno društvena. Potreba za interakcijom nije samo izvor dobrobiti, već i potencijalni izvor nekih naših najvažnijih trenutaka učenja.
Kada pregledavate svoje društvene mreže, nailazite na mnoge lične priče. Često su to svjedočenja ljudi o njihovim ličnim problemima, tragedijama ili borbama sa mentalnim zdravljem.
Svoj život provodite okruženi ljudima, pa kriterijumi po kojima treba da birate one koje zaista želite u svom životu treba da budu od najveće važnosti.
Udaljenost je potcijenjena. Ljudi vas tjeraju da sve riješite na licu mjesta ili preduzmete akciju ili se suočite sa drugim ljudima, ali to nije uvijek najbolji način za rješavanje nekih situacija.
Istina je da je neke veze bolje ostaviti iza sebe. Neke ljude je bolje ostaviti kao uspomene; bivši, stari prijatelji, otuđeni roditelji, toksični rođaci.
Ako odlučite da ostanete u toksičnoj vezi, ono što vas očekuje su bol, neprospavane noći, ružne svađe i stalne bitke između vašeg srca i uma.
Vremenom ćete naučiti razliku između realnog i zdravorazumskog mišljenja i onoga što neko želi da verujete o sebi.
Ponekad tišina govori više od riječi. Ponekad odgovor leži u svemu što nije izrečeno, a onda i u svemu što nije urađeno.
O empatiji (ili o njenom nedostatku) se mnogo raspravlja u vezi sa toksičnim vezama. No, koja je definicija pojma "empatija?" i zašto je ona toliko relevantna?
|
|