Nevidljiva bol traume

Fotografija: Siiri Kumari

Ljutnja, tuga, fizička i psihička iscrpljenost, noćne more...Ljudi koji su doživjeli traumu žive sa nevidljivom, dubokom i brutalnom boli.

Neki sami uspijevaju riješiti, ili se makar nositi sa nevidljivom boli traume. Stoga ne primjećujemo njihovu patnju. Međutim, znamo da traume i patnje ostavljaju svoj trag i mogu otežati svakodnevni život ljudi. Oni mogu imati problema sa spavanjem, osjećati se umorno ili bijesno, teško će ponovo vjerovati ljudima ili će se osjećati nesposobnima da se efikasno bave ovom svojom unutrašnjom stvarnošću.

Stručnjaci za traume se slažu da će se većina ljudi u nekom trenutku svog života morati suočiti sa kompliciranim i nepovoljnim situacijama. To može biti prometna nesreća, gubitak voljene osobe, prirodna katastrofa, žrtva nasilja ili agresije, gubitak posla, okončanje veze, bolest itd.
Nemogućnost pravilne obrade ovakvih teških i nepovoljnih događaja ili situacija oblikuje vaš život na prilično značajan način. Daniel Goleman je u svojoj knjizi Emocionalna inteligencija  objasnio  da ako želite prevladati ove probleme, morate prakticirati "ponovno emocionalno učenje". Ono se sastoji od ponovnog pokretanja sebe, u svakom smislu te riječi. Dakle, morate iznova prilagoditi svoje misli, emocije, pa čak i svoje ponašanje.
Ovo nije lako, u to nema nikakve sumnje. Ljudi koji su doživjeli traumu obično moraju nastaviti živjeti svoj život kao da se ništa nije dogodilo. To nije poput loma kostiju i plaćenog odsustva zbog bolesti.  Niko ne može vidjeti vašu ozljedu, ali bol je intenzivna. Kada ste u ovoj situaciji, često se čini kao da nema mogućeg rješenja. Ali nemojte gubiti nadu. Sjetite se da je moguće ozdraviti i oporaviti se od traume.

Anatomija boli koja jednostavno ne prestaje
U kojem trenutku intenzivno iskustvo postaje trauma? Kada je osoba osjetljiva na patnju od post-traumatskog stresnog poremećaja? Moglo bi vas iznenaditi kada saznate da na ova pitanja nema jednog standardnog odgovora. To je zato što svaki pojedinac doživljava i obrađuje te situacije na jedinstven način.

Stručnjaci na tom području, kao što je Lloyd Sederer, kaže da rizik od traumatizacije ovisi o tri čimbenika:

• Stupanj izloženosti traumi. Na primjer, djeca koja su doživjela zanemarivanje ili zlostavljanje pretrpjeće dublju traumu od odrasle osobe koja pati zbog nekog gubitka ili je svjedok nesreće.
• Ranjivost. Neki su ljudi genetski osjetljiviji na učinke štetnih događaja od drugih.
• Dostupni resursi. Određujući faktor je da li imate mrežu društvene podrške ili ne. Takođe je važno spomenuti psihološka sredstva. Nakon što ste u prošlosti doživjeli traumatičan događaj i uspješno ga prevladali, on vas čini otpornijim na druge situacije koje bi mogle nastati.

​
Najčešći simptomi traume
U 24-godišnjem istraživanju koje su sproveli Carol E. Franz i Michael J. Lyons na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, Pennsylvania, istraživači su utvrdili najčešće simptome traume kod odraslih. Drugim riječima, oni koji pretvaraju pojedince u traumatizirane ljude.

• Nesanica i noćne more.
• Sjećanja se uvijek fokusiraju na traumatične događaje, te se oni iznova proživljavaju.
• Anksioznost i stres.
• Osjećaji bijesa, gnijeva i razdraženosti.
• Osjećanje krivice.
• Fizička iscrpljenost ili čak neke psihosomatske bolesti.
• Problemi da opet vjetujete ljudima.
• Nisko samopouzdanje.
• Negativno mišljenje o sebi.
• Strah, defanzivnost i stalno vjerovanje da će se dogoditi nešto loše.

​Narativna terapija za nevidljivu bol od traume
Narativna terapija dala je dobre rezultate u liječenju trauma. Ovaj pristup, koji su u 70-ih i 80-ih razvili terapeuti Michael White i David Epston, polako se i dalje poboljšava i razvija. Jedna zanimljiva strategija suočavanja sa traumom koja je proizašla iz ovog pristupa je terapija narativne izloženosti od Thomasa Elberta, Maggie Schauer i Franka Neunera.

Terapija narativne izloženosti ima sljedeće ciljeve:

• Pomoći osobi da ispriča svoju priču kako bi joj se dao nekakav smisao. Terapeut takođe trenira pacijenta kako bi otkrio njihovu otpornost te time olakšao njihove patnje.
• Prihvaćanje. Opisujući bol i prihvaćajući je kao dio životne priče pojedinca. Terapeut takođe pomaže ljudima da povrate svoje dostojanstvo i osnaže se.

• Studije poput ove sa Sveučilišta u Manchesteru, Velika Britanija, objašnjavaju da je narativna terapija korisna za rekonstrukciju osjećaja jastva i identiteta. Te dvije stvari mogu postati vrlo fragmentirane nakon traumatičnih događaja.

Zaključno, dostupni su resursi ljudima koji se suočavaju sa nevidljivom boli od traume. Oni mogu naučiti načine kako da se nose sa svojom patnjom, što im omogućava da obnove snagu, dostojanstvo i hrabrost.
Ali to nije brz niti jednostavan proces, jer ponovno tumačenje traumatičnih događaja iz prošlosti uključuje pokretanje nekih vrlo intenzivnih emocija.
Prije svega, suočavanje sa prošlom traumom znači imati snagu preuzeti odgovornost za svoje ponovno rođenje, poboljšanje i napredak. Iako će vam trebati neko vrijeme da ponovo pronađete svoje mjesto u svijetu, to možete učiniti, možete uspjeti.

POVEZANI TEKSTOVI:
1. Emotivne i duševne traume: spoznaja i prevazilaženje
2. Trauma nije tvoja krivica, ali izliječenje jeste tvoja odgovornost
3. Pet karakternih osobina koje su posljedica trauma iz djetinjstva
4. Traume su poput Pandorine kutije
5. Život nakon traume: šta možemo učiniti da pomognemo sebi?
6. Preživljene traume nas uče da više cijenimo život
7. Šta je to posttraumatski rast?

​(reference:
gedankenwelt.com)