Kad ludilo postane norma
Ponekad se čini kao da svijet ide unazad. Ljudi varaju, lažu, vrijeđaju i to nazivaju "snalažljivošću". Pristojnost se doživljava kao slabost. Poštenje se ismijava. Površnost je poželjna, a dubina nepoželjna.
0 Comments
Na prvi pogled, nikada nismo izgledali bolje. Savremeni ljudi vode računa o fizičkom izgledu, treniraju, paze na kalorije, piju proteinske šejkove, koriste skupu kozmetiku i nose pametne satove koji prate broj koraka, otkucaje srca i kvalitet sna.
Postoji nešto nevjerovatno bolno i zbunjujuće u tome kada, nakon što skupiš snagu da progovoriš o zlostavljanju koje si doživjela, ljudi oko tebe odgovore sa:
„Ali on je bio tako fin!“ 
Kriza kao novo „normalno“
Probudiš se, pogledaš naslovnice: ratovi, inflacija, klimatske katastrofe, politički skandali, masovna otpuštanja, mentalna pandemija. 
Svijet u kojem živimo nalazi se na prekretnici. Tehnološki napredak, klimatske promjene, promjene u načinu života i rada, te globalni politički i ekonomski poremećaji ukazuju na to da naredna decenija neće biti samo nastavak sadašnjosti, već period dubokih transformacija.
Balkan je regija bogate kulturne i istorijske raznolikosti, ali istovremeno prostor protivrječnih vrijednosti, dubokih kolektivnih trauma i složenih društvenih odnosa.
Prof. Sam Vaknin na svom YouTube kanalu detaljno obrađuje temu zašto bi za roditeljstvo trebalo da postoji licenca
Roditeljstvo se često posmatra kao prirodno pravo – čin koji dolazi spontano, kroz instinkt, ljubav i želju za produženjem vrste.
U vremenu kada se vrijednost pojedinca često mjeri brojem pratilaca na društvenim mrežama, skupom garderobom, putovanjima ili luksuznim automobilima, sve češće nailazimo na ljude koji žive kroz – i za – fasadu.
Desi se čak i ovo: ljudi koji hodaju u iznošenim patikama mirno kupuju nekretnine, dok drugi sa najnovijim iPhone-om dižu kredit da bi imali da se prehrane.
Oni žive među nama. Izgledaju kao obični ljudi, ali u njihovim očima gori vatra koja se ne može zanemariti.
|